Arhiva časopisa

Izvorni znanstveni članak

Branimir Belaj

Dubravko Kučanda

 

Sažetak

Predmet je ovoga rada sintaktička vrijednost dativnih dopuna koje imaju semantička i pragmatička svojstva subjekta, ali nemaju formalna, odnosno nema sročnosti s predikatom preko prototipnoga padeža subjekta – nominativa. Naime, hrvatske gramatike vrlo vješto izbjegavaju ući dublje u raspravu kada su u pitanju sintaktičke funkcije dativa u hrvatskom jeziku tipa Hladno mi je, Vruće mi je... s jedne strane; Spava mi se, Kiše mi se... s druge... i recimo Iskliznuo mi je tanjur iz ruke, Ispala mi je žlica na pod s treće strane, a što je na neki način i razumljivo jer je rješenje u nekim slučajevima nemoguće pronaći ako se ne želi odstupiti od analize preko tradicijskih pojmova subjekta i objekta. Naime, tradicijski pojmovi subjekta i objekta u većini su suvremenih lingvističkih teorija, pa tako i u hrvatskim gramatikama (npr. Katičić, 1991, Barić et al., 1995, Silić, Pranjković, 2005) općeprihvaćeni termini koji se upotrebljavaju pri analizi sintaktičkoga pola rečenice, no pri tome uvijek treba imati na umu da su oni usto i puno širi filozofsko–logički pojmovi koji onda po samoj naravi stvari u svoju definiciju odnosno, bolje rečeno, u svoj iskonski koncept uključuju i određene značenjske komponente. Stoga se, primjerice, vrlo često, posebno u znanstvenim raspravama, može vidjeti da se govori o semantičkim i pragmatičkim svojstvima subjekta što se u prototipnim slučajevima odnosi na agens i topic, a u pojedinim se funkcionalnosintaktič kim teorijama oni i promatraju kroz prizmu semantičkih funkcija (Dik, 1978, 1989) ili se čak i definiraju kao gramatikalizirane pragmatičke padežne uloge (Givón, 1984, 1990), pri čemu je subjekt primarni, a objekt sekundarni klauzalni topic). U analiziranim rečenicama sintaktička funkcija imenskog izraza u dativu nije posve jasna; s jedne strane, dativ je kodiran kao indirektni objekt, a s druge strane, dativ ima semantička i pragmatička svojstva prototipnog subjekta. U rečenicama s imenskim izrazom u dativu i imenskim izrazom u nominativu, prvi ima semantička i pragmatička svojstva subjekta, a drugi ima svojstva kodiranja (nominativ i kontrola sročnosti). Budući da većina definicija subjekta sadržava mješavinu morfosintaktičkih, semantičkih i pragmatičkih kriterija, bilo bi potrebno te kriterije i terminološki razlikovati.

 

Ključne riječi

subjekt; kvazisubjekt; sintaktičke funkcije dativa; morfosintaksa; semantika; pragmatika; hrvatski jezik

 

Articles download statistics

Kontakt časopisa

Adresa:
Ivana Lučića 3
10000 Zagreb
Croatia

Glavni kontakt:
Mislava Bertoša
Email: Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Visitorcounter

Today 12

Week 12

Month 182

All 326281

Currently are 8 guests and no members online