Izvorni znanstveni članak

Stjepan Babić; Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, Zagreb

Sažetak 

Autor prikazuje tvorbu uvećanica i njihova značenja. Pokazuje da se tvore sa 30 sufikasa, ali je za središte tvorbe važno čest: -ina, -čina, -etina, -urina, -jurina i -usina, a eventualno i -čuga, koji je nastao i postaje plodan u naše doba. Težište je stavio na semantičku i stilističku stranu pa pokazuje da uvećanice uz uvećajnost najčešće označuju i pogrdnost, porugljivost, ali one nisu automatski povezane, nego su određene surječjem, a ne mogu ni biti zbog toga što uvećanice mogu imati i odmilno značenje.