Izvorni znanstveni članak

Tomislav Stojanov

Sažetak

Autor na primjerima ustanovljuje višeznačnost lingvističkih termina, te upozorava na potrebu formalističkog pristupa gramatičkim zakonitostima.
Ističu se metodološke mogućnosti za promatranje anaforičke referencije kroz semantičko-diskursni i sintaktičko-klauzni okvir, te se upućuje na razlikovanje anafore i anafora (kao što razlikuje i Crystal [1997a]).
Iz prihvaćanja podjele zamjenica i pridjeva prema morfosintaktičkim kriterijima, te uočavanjem prednominalnih (predimenskih) i podnominalnih (podimenskih) položaja, postavlja se shema obilježja koja prikazuje odnos imenica prema zamjenicama i zamjeničnim pridjevima unutar kategorija povratnosti/nepovratnosti i posvojnosti/neposvojnosti.
Iz razlikovanja anafora i determinanta, te subjektne i objektne službe, proizlazi sintaktička analiza povratnosti za koju se postavljaju temeljna pravila ovjerenosti. Posebno se raščanjuje razlika između posvojnog zamjeničnog pridjeva u hrvatskome u odnosu na engleski i njemački jezik.

Ključne riječi

anafor, anafora, zamjenice, sintaktička povratnost, lingvistička terminologija