Izvorni znanstveni članak
Sanja Grahek; Filozofski fakultet, Zagreb
Sažetak
Uobičajena klasifikacija francuskih rečeničnih tipova na četiri obvezna i tri fakultativna tipa jednim je svojim dijelom (obvezni tipovi i njihovi međusobni odnosi) neupitna, ali svojim drugim dijelom to nije: točan broj jedne osobite vrste fakultativnih tipova, rečeničnih formi, kao i njihovi međusobni odnosi, postavljaju određene probleme. Ovdje želimo, prvo, izdvojiti i sustavno opisati te probleme, a nakon toga utvrditi mjerila za pripadnost jednog rečeničnog ustrojstva klasi rečeničnih formi i, primijenjujući ih na sve rečenične tipove kojih se status rečeničnih formi načelno da razmatrati, predložiti jedno od mogućnih rješenja.
Ključne riječi
francuski jezik; rečenični tipovi