Izvorni znanstveni članak

Anica Nazor; Staroslavenski institut, Zagreb

Sažetak

Glagoljski Brevijar hrvatski, tiskan u Veneciji 13. ožujka 1493. u tiskari Andreasa Torresanija, u literaturu je ušao koncem 18. stoljeća (1786. god.) kao Torresanijev Breviarium slavicum, potom se narednih sto godina opisivao i u stranoj i domaćoj literaturi citirao kao slavenski, zapravo ćirilski časoslov (Horologium). Kopitar je već 1829. naslutio da bi Torresanijev Breviarium slavicum prije mogao biti glagoljski nego ćirilski, što se obistinilo 1894. godine kad se u Trstu pojavio primjerak glagoljskoga Brevijara iz 1493. godine s kolofonom i Torresanijevim tipografskim znakom. Činjenica da je glagoljski Brevijar iz 1493. godine punih sto godina smatran ćirilskim ni danas nije dovoljno poznata, pa se u stručnoj literaturi o njemu piše kao o »potpuno mitskom ćirilskom časoslovu, koji je tobože štampao Andrea Torresano 13. marta 1493.«. Članak ukazuje na stogodišnju zabludu o postojanju Torresanijeva ćirilskoga (slavenskoga) časoslova iz 1493. godine i pokazuje na koji je način u znanstvenu literaturu uveden glagoljski Brevijar hrvatski iz 1493. godine.