Izvorni znanstveni članak

Milan Mihaljević; Staroslavenski institut, Zagreb

Sažetak

U članku se opisuje sintaksa jestno-niječnih pitanja u hrvatskom crkvenoslavenskom jeziku. U korpusu nema nultih pitanja, već su potvrđena samo čestična pitanja. Najšešća je upitna čestica li koja može uvoditi sve vrste pitanja. To znači da ne ovisi o čestici li hoće li pitanje biti obavijesno, retoričko, dubitativno, presumptivno itd. Autor pretpostavlja da je li enklitični upitni dopunjač koji pridružuje fokusno obilježje sintaktičkoj skupini koja se nalazi na položaju SpecCP. Ako je taj položaj prazan, tada se glagol iz I pomiče na mjesto dopunjača (ispred li) da bi mogao biti domaćica čestici li. Čestica eda uvodi obično retorička i dubitativna pitanja, a nešto rjeđe presumptivna i emotivno obojena pitanja koja izražavaju iznenađenost ili čuđenje. Upitne čestice mogu biti i pogodbeni veznici ašče i ako kao i rastavni veznici ili i ali. Pogodbeni veznici uvode najčešće zavisna pitanja, a rastavni veznici pitanja koja izražavaju neočekivanost, iznenađenost ili čuđenje. U hrvatskom crkvenoslavenskom jeziku pitanja mogu biti uvedena i česticom da. Ta čestica obično nije upitni dopunjač, već ima emotivnopojačnu ulogu. Pitanja kojima je na početku suprotni veznik a nisu posebna vrsta pitanja jer a u njima ima istu funkciju kao i u drugim tipovima rečenica.