Izvorni znanstveni članak

Vesna Cvjetković Kurelec; Filozofski fakultet, Zagreb

Sažetak

U članku se prikazuju opća pitanja standardizacije novogrčkoga, i to u razdoblju prosvjetiteljstva, kada se pod utjecajem društveno-političkih okolnosti, pitanja normiranja i standardizacije jezika prvi put i postavljaju kao ključna za suvremeno grčko društvo. U mnogostruko otežanim uvjetima ropstva pod Turcima i višeslojne diglosije između arhaizirane i pučke jezične varijante, pruženi su mnogobrojni prijedlozi jezičnih reformi koji su se uoči samog konstituiranja suvremene grčke države iskristalizirali u tri opcije: u dimotikističku koja je zahtijevala afirmaciju narodnog jezika, arhaističku koja je težila povratku starogrčkomu i u koraiste, zagovornike srednjega puta, koji su uvažavali pučku osnovicu, ali svjesni njezinih nedostataka, purističkim je intervencijama na svim jezičnim razinama »popravljali«. Ponajprije zbog bremena antičkog naslije|a, propuštena je prilika izlaska iz diglosijske situacije i standardizacije novogrčkoga na osnovi narodnoga jezika, što se i ostvarilo, ali s dvjesto godina zakašnjenja.