Izvorni znanstveni članak
Mateusz-Milan Stanojević, Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.; Filozofski fakultet, Zagreb

Sažetak

Glagolski pridjev radni u hrvatskome se koristi u tvorbi perfekta (on je otišao), pluskvamperfekta (on je bio otišao), prvog i drugog kondicionala (on bi otišao, on bi bio otišao), futura drugog (ako budeš otišao) i optativa (živio). Neke hrvatske gramatike (npr. Barić i dr. 1990; Katičić 1991) tvrde da glagolski pridjev radni izražava gotovost, odnosno jasnu povezanost prošle radnje (koja je završena) s trenutkom govorenja (usp. npr. Katičić 1986:203–217; Katičić 1991:45–46). Takav opis ne uspijeva na ujednačen način opisati sve upotrebe glagolskog pridjeva radnog u svim konstrukcijama. U ovome radu tvrdimo da glagolski pridjev radni izriče epistemičku udaljenost, i to na dva načina: promjenom uobičajenoga gledišta (DeLancey 1981) u retrospektivno gledište i opisom svojstva prvog sudionika u lancu događaja (Langacker 1987), čime se iskazuje nestalnost navedenog svojstva. Takva je analiza u skladu s: (1) konstrukcijama u kojima se glagolski pridjev radni koristi; (2) strukturnim značajkama konstrukcija u kojima se koristi (npr. mogućnošću neizricanja pomoćnoga glagola u 3. licu jednine u perfektu); (3) značenjem prezenta, aorista i glagolskog pridjeva trpnog u hrvatskome; te (4) podacima iz drugih slavenskih jezika. Na temelju analize tvrdi se da je sustav glagolskih vremena u hrvatskome utemeljen na vidskim razlikama.

Ključne riječi

glagolski pridjev radni; perfekt; hrvatski jezik