Izvorni znanstveni članak
Pavao Tekavčić
Sažetak
Slijedeći talijanske lingviste D. Parisija i F. Antinuccija (1977.), autor definira kao performativ sve ono čime govornik/pisac izražava svoj stav, namjeru itd., ili objašnjava, komentira vlastiti iskaz, pa na temelju toga uvodi i kategoriju performativnih zavisnih rečenica, tj. onih koje nisu uvrštene u površinski prisutnu nego u dubinsku, performativnu glavnu rečenicu. Korpus su tekstovi (u rasponu 1965.-1988.) povjesničarke umjetnosti i književnice Željke Čorak, u kojima je zastupljeno više vrsta takvih zavisnih rečenica.
Ključne riječi
performativ; zavisne rečenice; pragmalingvistika i lingvistika teksta