Izvorni znanstveni članak
Frederik Kortlandt, www.kortlandt.nl; Leiden

Sažetak

Prema mojoj teoriji o slavenskoj akcentuaciji, baltoslavenski akut bio je grkljanski zatvorni suglasnik koji se razvio iz protoindoeuropskih laringala i grkljanskih konsonanata te je proizveo kratki uzlazni ton u kasnom protoslavenskom. Glotalizacija je postupno nestajala. Čini se da velik broj navedenih pojava ima vrlo izraženih sličnosti s athabaskanskim. Nastanak distinktivnog tona u baltičkome podosta se razlikuje od onoga u slavenskome. U zapadnobaltičkome (pruskome) glotalizacija je proizvela uzlazni ton u dugim vokalima i diftonzima, a nepostojanje glotalizacije odražava se u silaznom tonu. U istočnobaltičkim jezicima (litavski i latvijski) distinktivni je ton nastao retrakcijom naglaska, što se može usporediti s nastankom samostalne svarite u vedskom sanskrtu. Već sam pisao o nizu predgrkljanskih zatvornih suglasnika u protogermanskome te da su svi opstruenti ovdje bili bezvučni u nedavnim pretpovijesnim vremenima. Predglotalizacija je sačuvana u britanskome engleskome i u zapadnim dijalektima danskoga te se odražava kao predaspiracija u islandskome i farskome, a pod određenim uvjetima i kao geminacija u svim sjevernogermanskim i zapadnogermanskim jezicima. U središnjem frankonskom postoji distinktivna opozicija između silaznog tona 1 i složenog tona 2, u kojoj je došlo do zamjene tonova u dijelu zemlje uz jugoistočnu granicu. Fonetski gledano, frankonski tonovi jako sliče na latvijske silazne i složene tonove te na litavske silazne i uzlazne tonove. Poželjno je više podataka s područja središnjega frankonskoga.

Ključne riječi

glotalni zatvor; glotalizacija; geneza tona; athabaskanski jezici; baltoslavenski jezici; germanski jezici