Izvorni znanstveni članak
Ranko Matasović; Filozofski fakultet u Zagrebu

Sažetak

U ovom se radu izlažu osnovna tipološka obilježja kabardinske kauzativne konstrukcije u skladu s Dixonovom (2000) tipologijom kauzativa. Iznose se neka tipološki neobična svojstva te kabardinske konstrukcije. Pokazuje se da argumenti glagola u kauzativu ostaju u istim padežima koje im pripisuju osnovni, nekauzativni glagoli, u skladu sa strategijom pripisivanja padeža koju smo nazvali “Dependent–first” (Matasović 2009). Raspravljamo i o tipu sintaktičkoga sklopa kabardinske kauzativne konstrukcije i dokazujemo da se radi o nuklearnoj koordinaciji (terminologija je preuzeta iz “gramatike uloga i referenci”). Analiza kabardinskih kauzativnih povratnih glagola pokazuje da se jezici mogu razlikovati prema načinu odabira argumenta koji veže povratnu zamjenicu (ili afiks na glagolu); u većini je jezika to obavezno najviša makrouloga deriviranoga (kauzativnog) glagola, no u kabardinskome to može biti i najviša makrouloga temeljnoga, leksičkog glagola. Na koncu, raspravljamo o nekim teorijskim pitanjima važnim za gramatiku uloge i referenci, osobito o problemu domene pripisivanja padeža i statusa neovisnih leksičkih imenskih skupina u kabardinskom. Predlaže se pravilo prema kojemu je klauza (surečenica) univerzalna domena pripisivanja padeža.

Ključne riječi

kauzativ; povratni glagoli; domena pripisivanja padeža; jezična tipologija; kabardinski jezik