Izvorni znanstveni članak

Ranko Matasović, Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite., Filozofski fakultet u Zagrebu

DOI: https://doi.org/10.22210/suvlin.2017.084.02

SAŽETAK

U ovom se radu iznosi skica teorije sročnosti u okviru gramatike uloga i referenci 
(GUR), a predlaže se i implikacijska univerzalija koja se može precizno formulirati putem 
koncepcije slojevite strukture surečenice koju zastupa GUR. Tvrdi se da su, u okviru GUR–a, 
upravljači sročnosti uvijek sintaktički elementi predstavljeni u konstituentskoj projekciji, dok 
ciljevi sročnosti mogu biti prikazani i u konstituentskoj i u operatorskoj projekciji. Na temelju 
uzorka od 300 jezika predlažemo implikacijsku univerzaliju prema kojoj jezici ne mogu imati 
sročnost na operatorima ako ujedno nemaju sročnost na sintaktičkim elementima prikazanim na 
konstituentskoj projekciji (obrat te tvrdnje ne vrijedi). Može se pokazati da ta univerzalija ima 
vrlo malo prividnih protuprimjera i da stoji i u domeni imenske skupine (NP ili RP) i u domeni 
surečenice. Ona pruža dodatnu potvrdu razlici između operatorske i konstituentske projekcije, 
što je jedna od temeljnih odlika pristupa sintaksi u GUR–u.

KLJUČNE RIJEČI

sročnost, gramatika uloga i referenci, jezična tipologija, sintaktičke domene